Prvi osnovni sud u Beogradu donio je dvije presude kojim je naložio Srbiji da na ime naknade štete zbog odgovornosti za torturu i nezakonito lišenje slobode, koje su izvršili pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije (MUP), isplati šestorici kosovskih Albanaca iz Glogovca odštetu od 125.000 do 370.000 dinara (1.000 do 3.000 eura), navode iz Fonda za humanitarno pravo (FHP).
Mada je odlukama utvrđeno pravo na odštetu zbog kršenja osnovnih ljudskih prava, Fond za humanitarno pravo ističe da su dosuđeni iznosi neopravdano niski i da obrazloženja presuda ukazuju na namjeru umanjivanja odgovornosti države za rasprostranjenu torturu nad kosovskim Albancima tokom 1999. godine.
Advokati FHP-a su uložili žalbe na ove presude Apelacionom sudu u Beogradu.
Pripadnici MUP-a Srbije lišili su slobode Behrama Sahitija, Elmira Musliua, Envera Balecija i 13-godišnjeg Fatona Halilaja 28. maja 1999. godine u njihovim kućama i odveli ih u jedno stovarište u Glogovcu, gdje su zatekli nekoliko desetaka muškaraca privedenih na isti način.
Bez hrane i vode
Policajci su ih tu tukli palicama i metalnim šipkama. Također, nisu im dali da jedu ni piju dva dana koliko su proveli u tom objektu. Nakon uzimanja podataka, policajci su ih sproveli u zatvor u Lipljanu. Tu su boravili gotovo dvije sedmice i tokom tog perioda policajci su ih svakodnevno tukli.
Spavali su na betonskom podu u sobama koje su bile prenatrpane pritvorenicima i nisu im dozvolili da se kupaju sve vreme boravka u zatvoru, navodi se u saopćenju FHP-a.
Nakon potpisivanja Kumanovskog sporazuma, pripadnici MUP-a su prevezli žrtve, zajedno sa stotinama drugih albanskih muškaraca, u zatvor Zabela u Požarevcu.
Prilikom ulaska u zatvor, policajci su ih tukli u tzv. špaliru i neki od muškaraca su se tom prilikom onesvijestili od siline udaraca.
Tokom boravka u Zabeli ponovo su spavali na podu. Gotovo svakodnevno su bili izloženi zlostavljanju. Dnevno su dobijali po malo hljeba i nije im bilo dozvoljeno da održavaju higijenu, pa se većina zarazila vaškama i šugom.
Baleci je u zatvoru u Požarevcu proveo godinu, Sahiti i Musliu su pušteni nakon deset mjeseci , a Halilaj poslije pet ili šest mjeseci.
Tokom boravka u pritvoru nisu saslušavani, niti je protiv njih vođen ikakav postupak. Gotovo identičan tretman su doživeli i Sadik Limani i njegov rođak Agim, ističu iz FHP-a, te dodaju da zbog mučenja i surovog postupanja prema njima, svih šest muškaraca danas trpe ozbiljne psihičke i fizičke posljedice.
Male kompenzacije
Fond je 2010. u ime bivših pritvorenika podnio tužbe protiv Srbije, tražeći naknadu štete za pretrpljene duševne bolove uslijed umanjene životne aktivnosti, kao posljedice torture i neosnovanog boravka u pritvoru, u iznosima između 3.336 do 4.170 eura.
„FHP smatra da novčani iznosi koje je odredio Sud ne mogu predstavljati adekvatnu kompenzaciju za učinjenu povredu. Čak se ni najveća dosuđena suma u ovom slučaju nikako ne može smatrati pravičnom naknadom, kada se uzme u obzir da je u vreme hapšenja i mučenja Faton Halilaj imao samo 13 godina“, navode iz Fonda i dodaju:
„Kompenzacije u rasponu od 1.000 do 3.000 evra su u velikoj nesrazmeri sa ozbiljnošću povreda nanetih albanskim zatvorenicima, a ta nesrazmera još je očiglednija kada se te kompenzacije uporede sa drugim primerima iz sudske prakse – npr. bivšem načelniku Službe vojne bezbednosti, Aci Tomiću, sud je dosudio naknadu od 6.000.000 dinara (50.000 eura) za 100 dana provedenih u pritvoru tokom akcije „Sabljaˮ 2003. godine. Dosuđene iznose u ovim predmetima treba uporediti i sa iznosima od 10.000 do 13.000 evra koje je Evropski sud za ljudska prava u postupcima protiv države Srbije dosuđivao pojedincima zbog povrede zabrane mučenja predviđene članom 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima. Prema standardima Evropskog suda, iznos naknade štete neće biti adekvatan, pa samim tim ni povreda neće biti ispravljena, ukoliko je dosuđena naknada manja od one koju je ovaj sud dodelio protiv Srbije u sličnim predmetima za istu povredu prava.“
Izvor: Al Jazeera i agencije

Fond za humanitarno pravo žali se na presude, navodeći da iznosi od 1.000 do 3.000 eura nisu adekvatna kompenzacija.
